U drugom dijelu donosimo vam neka Edgeova razmišljanja:
SAMO NAŠE DOBA IMA ROCK ‘N’ ROLL. CJELOKUPNA POVIJEST GLAZBE NEMA NIŠTA SLIČNO, JER OVO JE ČISTA STRUJA.
Kad u studiju sviraš električnu gitaru s pojačalom Marshall, pa ga pojačaš toliko da se zvuk više ne može dobro prenositi, stvorio si efekt kompresije. Kao da je zvuk previše eksplozivan da bi ga zvučnici obuhvatili. Čini ti se da se sve zgužvalo, a zapravo se to događa ušnom bubnjiću kad ga pogodi nevjerojatno glasan zvuk - prirodno se zatvori. Zvučno uzbuđenje je ono što ljudi vole u rock ‘n’ rollu. Ne možeš to dobiti s akustičnom gitarom.
Zvuk električne gitare ima neku čudnu magiju. Gitare Stratocaster, Telecaster, Les Paul ili Explorer zapravo su obični komadi drveta s vratom, žicama i pragovima, ali zapanjujuće se razlikuju i svaka od njih drukčije reagira na uređaje za efekte i pojačala.
Nisam vezan ni uz koju posebnu gitaru, nisam tako sentimentalan. Samo vidim razne mogućnosti koje mi nude. Očaran sam zvukom i načinima kako ga današnja tehnologija oblikuje. Danas mi je nemoguće zamisliti život izvan glazbe, ali iskreno ne znam bih li ikad postao profesionalni glazbenik da me U2 nije uvjerio da to mogu. Zajedno smo otkad smo odrasli, što pokazuje nevjerojatnu predanost i drugarstvo između četvorice ljudi koji su 1975. odlučili osnovati grupu. Sve ono zbog čega smo se tada radovali još postoji.
I danas izvrsno radimo zajedno, smišljamo nove ideje i sviramo emotivne, uzbudljive, duhovne koncerte, na kojima osjećam da se može dogoditi bilo što.
U nekom smislu, U2 je vrlo neprilagođena grupa. Postali smo takvima zato što nismo bili pretjerano sposobni kao glazbenici. Nismo znali svirati tuđe pjesme, pa smo morali napisati svoje. Ta glazbena neprilagođenost moće nas zaskočiti i danas. Ponekad, dok se spremamo za putovanje, ponovo slušam naše stare stvari i zbunjeno se pitam: “Kako sam to odsvirao? Ovo je Čudno, odakle mi to?” Ali nekako smo uspjeli od slabosti napraviti prednosti. Iako nismo glazbeno najsposobnija grupa u povijesti rock ‘n’ rolla, mislim da smo vrlo originalni.
Slaganje između karaktera je važan element. Bono je predsjednik i osnivač Kluba megalomana. Ima neobuzdanu potrebu za veličinom i strast za životom. Želi proživjeti sve, pa je vrlo ranjiv. Ponekad se brinem da su mediji od njega i njegovih stavova stvorili mit. Nadam se da će ljudi unatoč silnim pričama shvatiti da je Bono samo čovjek koji traži sebe. Svatko se mora boriti da otkrije što zapravo radi i kamo želi poći. U2 piše pjesme o toj borbi, ali jednako se pitamo kao i drugi.
Bono me privlači na razne načine. Znatiželjan sam, zato tražim načine da stvaram svježu i novu glazbu, a mogu se držati jednog smjera dok ne ostvarimo cilj. Ako je Bono u Klubu megalomana, ja možda spadam u Klub radoholičara. Nas dvojica zapravo izvlačimo odlučnost, koncentraciju i snagu jedan od drugoga.
Adam i Larry čine protutežu Bonu i meni. Adam ima čudesnu dušu, on je pritajena savjest grupe. U ranim danima, kad smo se mi ostali razmahivali svojim kršćanstvom, Adam je zapravo bio najveći kršćanin zbog svoje snošljivosti i čovječnosti. U nekom smislu, budući da se ne mora toliko brinuti za glazbu i stihove, može pridonositi stvari kojih se nikad ne biste sjetili, ubaciti nešto što nema veze s razgovorom. On je naš džoker, rođena avangarda. Larry je praktičar, on je pouzdana i vrlo oprezna osoba, uvijek nas spušta na zemlju kad se previše zanosimo. Uvijek je za kormilom broda i pazi da se ne nasučemo, dok ja gledam dalekozorom na drugu stranu, Bono visi s jarbola, a Adam nešto prčka u strojarnici.
Zajedno smo odrasli, zajedno smo naučili svirati. Često mi se čini da čitamo misli jedni drugima. Kad Bono pjeva, osjećam što želi od akorda. Čak i kad sjedim sam i pišem, čujem njegov glas dok promišljam nove ideje. Ali najzanimljivije je kad te pjesme idu u drugu fazu, pa dođu Adam i Larry i sviraju s nama - to je kao druga evolucija. Uostalom, mislim da je prednost ove grupe što zna iskoristiti četiri različita gledišta. Dobiva se nešto mnogo veće nego što bi itko od nas postigao sam.
edge je car, i kako poštuje bona i ostale, ovo je napisao ko pravi pjesnik.fenomenalna knjiga!
e sad stvarno više nemogu čekati da mi dođe knjiga…….
tko će prvi pročitati?
Edge kralj! Covjek pise ko da je knjizevnik a ne glazbenik. Najjaci je dio di govori o Bonu kao covjeku koji trazi sebe.
Prijevod ni u ovom ulomku nije najsjajniji, ali preci ce se preko tog…
Ovo je super! Ki ce docekat da dode knjiga…
zbilja nesto veliko. vrhunski presjek je napravio: svoje gitare, benda, pojedinih clanova. predobro !
Sva prava pridržana © 2008. u2croatia.net
moonea misli,
04.11.2006. @ 10:06 pmprelipo..