Ulomci iz knjige “U2 O U2″ (3)

U trećoj epizodi serije “U2 O U2″ prenosimo vam misli samozatajnog Adama Claytona:

Adam:

UVIJEK SAM HTIO BITI ROKER. KAD SAM S PETNAEST GODINA DOBIO PRVU BAS-GITARU, NIJE MI VIŠE TREBALO NIŠTA. NISAM NI IMAO DRUGO U ŽIVOTU.

Da U2 nije uspio, Bog zna gdje bih završio. Zapravo se nisam brinuo, jer sam ionako imao strahovito mnogo ambicije i energije, koju sam iskoristio da postanem čovjek kakav sam htio biti. Uzeo sam sve što mi je život nudio, pa kad se ukazala prilika, živio sam punom parom. Onda sam krenuo dalje,riješio se automobila, odbacio neke stvari u svojem načinu života. Skrasio sam se sa Susie. Otkrio sam da sam zapravo jednostavnija i smirenija osoba nego što sam ikad sanjao. Uvidio sam da ne putujem zbog imidža rock ‘n’ rolla, nego zbog glazbe i drugarstva. Snimanje glazbe u ovoj grupi nije zabava nego rad. Kad vježbamo, ne pucamo od smijeha i veselja. Često nam Bono kaže da ne valjamo ništa, a pritom misli i na sebe. U studiju vlada napetost. Moramo vrlo brzo procjenjivati stvari, a ako nisu genijalne, nisu dovoljno dobre. To zna biti težak radni okoliš, moraš biti spreman braniti svoje ili pustiti da drugi gaze tvoju ideju. Stvaranje iscrpi čovjeka. Kao da moramo isprobati sve mogućnosti i istražiti svaki put prije nego što izaberemo konačnu verziju. Pjesme idu od A do Z i često opet natrag do A. Trudimo se zgrabiti nešto što bježi, nešto što pokazuje gdje se nalazimo u emotivnom, tjelesnom i duhovnom smislu, ali mora biti i svježe i uzbudljivo.

Ako nije najbolje moguće, zašto uopće raditi?

Nema sumnje da je Bono naš motor. Kako god opisivali Bona, nećete naći prave riječi jer u njemu ima toliko toga. Reći da je on zbirka suprotnosti jedva malo pomaže. Strašno je pametan i sposoban, on je strateg s nesmiljenom logikom, ali ne bi znao skuhati jaje. No nema veze, jer ga kuhanje jaja ne zanima. Urođeno mu je da bude glavni mužjak u krdu. Bez problema odluči što želi i onda to uzme. Ne vidi ograničenja, samo mogućnosti. On je nekakva svijest grupe, predstavlja nešto u svima nama.

I Edge je vrlo ambiciozan i preuzetan, ali to bi vam moglo promaknuti ako ga ne poznajete dobro, zato što je toliko čovječan i drag. Uvijek misli na druge. Ako usred noći radi nešto svoje, a vi ga zamolite da vam pomogne, svu će pažnju usmjeriti na rješavanje vašeg problema. Divan je prijatelj i suradnik, vrlo oštrouman. Bono traži rezultate, a Edge gleda pojedinosti. To je snažan spoj stvaralačkih sila.

Larry je vrlo osjetljiv momak i vrlo odan prijatelj. Osim toga, sve mu je crno-bijelo. Gleda na svijet kao na bubnjanje: ili držiš ritam ili ne, nema nijansa. Inače, obično sam ja taj koji ne drži ritam. Ali Larry je strahovito nadaren bubnjar. Tko zna kako to uspijeva, ali samo dođe i odsvira stvar. Zna doći iz teretane, sjesti za bubnjeve i raspaliti. Kad on to radi, izgleda vrlo jednostavno.

Ne znam čime ja pridonosim grupi. Ne nužno bas-gitarom. Ponekad je svira Edge, ponekad Bono. Nije rezervirana za mene. Preživjet će najbolja ideja, bez obzira tko je smisli. Ali kad grupa svira zajedno, nešto se dogodi. Nešto neopipljivo, ali to me uvijek najviše uzbuđivalo. Na tome smo izgradili U2, na iskri uzbuđenja i energije među nama, ali moramo biti zajedno da se to ostvari.